Na moru u burnoj noći
1
Na moru u burnoj noći,
Naš čamac već tone, gle!
Zar su zalud sve muke naše,
Zar ovdje je grob za sve?
Zar Ti ne mariš, o Kriste,
Vidiš li sav naš jad?
Evo, u more već čamac tone:
O Kriste, pomozi sad!
Pripjev
On reče, i odmah se razli mir, dubok mir…
Ako i bjesne sad valovi
I prijete nam smrću svi vjetrovi zli,
Sa Kristom u čamcu smo sigurni,
Jer Gospod nad silama s nama je,
A Njega i more boji se, boji se, boji se,
A Njega i more boji se, sluša Ga sve!
2
O Kriste, sad iz dubine
U strahu svom zovem Te;
Ti me spasi iz silne vode,
Na stijenu Ti metni me!
Dok vjetar sumnje i straha
Nalijeće na me sad,
Uzmi moj čamac u svoje ruke,
I miran ću biti tad!
3
O Kriste, vjetar je stao
I čamac ne ljulja se,
Svud po nebu su jata zvijezda,
Kraj sebe ja vidim Te!
Nemoj me pustiti samog,
Vodi me, Kriste, Ti:
Vodi po moru tog svijeta tamo,
Gdje dom je moj nebeski!
