O, spasimo mnoge
1
O, spasimo mnoge iz grijeha i jada,
Nek svjetlost sad prodre u tamni sav kraj!
O, čujmo taj vapaj iz dubine duša,
Što mole za pomoć i istine sjaj!
Svi teže ka sjaju i vječitom Raju,
I čekaju vjesnike mira i nade,
Da dobiju pomoć i ublaže jade,
O, pođi i nosi sad Božju im Riječ!
2
U svome neznanju duboko su pali,
No čuvši za Krista, sad dižu svoj glas,
Jer ne znaju stazu i dolaze k nama
Da saznaju riječi što vode u spas!
Za vječnošću žude, od grijeha se bude,
I istinu traže o pravome putu,
Nek svjetlost zablista u pravome kutu,
U pomoć sad k njima, o, hajdemo mi!
3
O, nek’ se razbukte sve baklje u noći,
Svi hrabro nek’ pođu u svaki sad kraj,
A divnu nam slavu naš Gospod već sprema,
kad svrši se borba, On dat će nam Raj!
Za sve što sad rade, za stare i mlade,
Već spremna je radost u vječitoj slavi,
Na kraju sveg rada kad Gospod se javi
I primi od sviju tad talante sve!